TEST:
ACCUSTIC ARTS PREAMP I Mk 3 i AMP II
ACCUSTIC ARTS PREAMP I Mk 3 i AMP II
tekst: Robert Kocijan, srpanj 2009
proizvod: Accustic Arts preamp I Mk 3 i Amp II
proizvodjač: Accustic Arts, Njemačka [www.accusticarts.de]
zastupnik za HR: dB AUDIO, Jasenovačka 21, Zagreb [www.dbaudio.hr], tel: 01/291-1568
cijene: predpojačalo: 24.000 kn, izlazno pojačalo: 55.000 kn (s PDV-om)
Za njemačke audio uredjaje Accustic Arts sam čuo preko njihovih sjajnih
i već proslavljenih digitalnih komponenti (transporti, digitalni
konverteri, CD playeri). Nadam se da ćemo imati priliku i nešto od toga
dobiti na recenziju, jer se uistinu radi o perfekciji, kako u izradi
tako i u zvuku. Pripremajući se za recenziju Accustic Arts predpojačala
oznake Preamp I Mk 3 i izlaznog pojačala oznake Amp II i nastojeći se
još više upoznati s produktima pod nazivom Accustic Arts, saznao sam da
iza tog brenda stoji firma SCHUNK AUDIO ENGINEERING GmbH & Co. KG
(skraćeno SAE) iz njemačkog gradića Lauffena koji je smješten nedaleko
od Stuttgarta. Ujedno, SAE se već godinama bavi proizvodnjom uredjaja
za profesionalnu uporabu. Moje iznenadjenje je bilo još veće kad sam
pročitao da su meni poznate digitalne komponente tek manji dio
produkata koji se pod imenom Accustic Arts nalaze na audio tržištu.
Naime, firma SAE je pod imenom Accustic Arts za zvukoljupce razvila,
osim već navedenih digitalnih uredjaja, i nekoliko zvučnika, izlaznih i
integriranih pojačala, jedno predpojačalo, kabele (interkonekte,
zvučničke i mrežne), strujne letve, pa čak i hi-fi policu za
komponente. Svi ti produkti na sebi ponosno nose natpis Hand made in Germany
što, uvjeren sam, samo po sebi govori o kvaliteti izrade i uporabljenih
materijala. Kad pogledate bilo koji produkt naziva Accustic Arts,
složit ćete se da on dizajnom zaslužuje zauzeti mjesto u izložbenim
salonima najljepših audio komponenti.
Mi smo na test dobili
predpojačalo i izlazno pojačalo jednostavnih naziva PREAMP I Mk3 i AMP
II. Potonji je, prema izjavi distributera, najprodavaniji uredjaj
Accustic Artsa u Njemačkoj.
Prije recenzije ove kombinacije, osvrnut ću se i na svaku
komponentu ponaosob spojivši ih u svoj sustav odvojeno i tako
proniknuti u karakter zvuka svake komponente u poznatom okruženju. Obje
su komponente pri recenziranju bile spojene na napajačke kabele
Accustic Arts Silver, koji su se pokazali kao respektabilni partner
predpojačalu i pojačalu.
Predpojačalo PREAMP I Mk 3
Zahvaljujući činjenici da predpojačalo ima čak tri izlaza, nisam
imao nikakvih problema sa spajanjem Accustic Arts Preamp I Mk3 u svoj
muzički sustav, pa sam tako jedan izlaz koristio za spoj prema
pojačalu, a jedan od dva preostala za dovodjenje signala u subwoofer.
Volumen je moguće podešavati daljinskim upravljačem ili ručno.
Daljinski upravljač je ergonomskog oblika i nije izradjen od plastike,
već od aluminija i izuzetne je jednostavnosti, sadrži samo dvije tipke
(gore - dolje). Prije nego što sam na CD playeru pritisnuo tipku play,
oslušnuo sam, približivši uho zvučnicima, ima li kakvog termičkog šuma
ili bruma, ali ništa, čista tišina. Vrlo interesantno, jer inače, zbog
izuzetne osjetljivosti mojih zvučnika (101 dB/1W) i uprkos direktnom
spoju vlastitog CD playera (koji ima volumen kontrolu u digitalnoj
domeni) u pojačalo, uvijek se čuje mali nivo šuma ako se uho prisloni
ispred same zvučničke jedinice. Već dulje vrijeme ne upotrebljavam
predpojačalo u vlastitom sustavu tako da sam bio dodatno zaintrigiran
što će se dogoditi u zvučnoj prezentaciji. Nedavno sam, na nagovor
prijatelja, iako nevoljko, iskušao jedno vrhunsko cijevno pretpojačalo
u sustavu i potvrdio spoznaje. Zvuk je za moj ukus bio previše taman,
pomalo zamućen i nadasve koloriran u odnosu na direktno spajanje CD
playera na izlazno pojačalo, a koje je SET ustroja i već samo po sebi
punog i voluminoznog zvuka.
Tehnički opis
Predpojačalo u ruke korisnika dolazi u duploj kartonskoj kutiji u
ležištu od poliuretanske pjene i odmah osjetite da se radi o ozbiljnoj
komponeneti, jer raspakirano teži 10 kg. Nakon što ste ga izvukli iz
ambalaže, ne možete ne primjetiti vrhunsku obradu i preciznost kučišta
te jednostavnost koja naprosto plijeni ljepotom. Nema tu
"nakindjurenih" dodataka, sve je u službi funkcionalnosti.
Na debeloj prednjoj ploči, osim ugraviranog logotipa na
sredini iste, na lijevoj strani se nalazi veliki gumb za biranje jednog
od tri balansirana (XLR) i dva nebalansirana (RCA) ulaza. Još jedan
nebalansirani ulaz konfiguriran je za opciju surround bypass.
Na desnoj strani nalazi se gumb za volumen koji je jednake veličine kao
i za izbor ulaza. Pokraj njih, na prednjoj ploči nailazimo i na gumb za
opciju surround i gumb za opciju mute. Na sredini ispod samog logotipa
nalaze se još tri led diode za signalizaciju rada predpojačala.
Na zadnjoj strani, pored već navedenih 5+1 ulaza koji se
nalaze lijevo, naći ćemo i dva balansirana (XLR) i jedan nebalansirani
(RCA) izlaz, što se ne vidja baš često, a može poslužiti za više
namjena. Obzirom da su sva tri izlaza istovremeno aktivna, možemo ih
koristiti za bi ili tri-amping. Ili kao u mom slučaju, drugi izlaz za
dovodjenje signala aktivnom subwoferu. Krajnje lijevo nalazi se mrežna
utičnica i ispod nje mrežni prekidač.
Pravo iznenadjenje krije se ispod poklopca, a odnosi se na
ustroj predpojačala. Ono je izvedeno u punom balansiranom modu,
izlaznog stupnja ekstremno malog izobličenja (THD+N=0,00007%) u A
klasi. Iznenadjenje je u aktivnim dijelovima predpojačala koje je
izvedeno integriranim krugovima, tj. operacionim pojačalima. Korišteni
su selektirani op ampovi premium kvalitete i to Burr Brown OPA 627 i
OPA 2107.
Pohvaljujem i podatak da je štampana ploča optimizirana na
način da su medjusobni vodovi što kraći. Spomenimo još
predimenzionirani (75 VA) toroidni transformator koji će imati rezerve
i za najveće dinamičke zahtjeve. Napomenuo sam ranije potpunu tišinu u
zvučnicima, što potkrepljuje podatak o odnosu signal/šuma od odličnih -
103 dB.
Kontakti na izborniku ulaza su srebrni i naknadno
pozlaćeni. Kad tome dodamo i visokokvaliteni oklopljeni i motorizirani
potenciometar, jasno nam je da su si njemački konstruktori dali mnogo
truda, a što je u konačnici rezultiralo izuzetno lijepom i nadasve
slušljivom audio komponentom.
Zvuk
Krenuo sam s Henri Vieuxtemps i Concertom u d-molu za violinu i orkestar,
op.31 (Amadeus AM 218-2) i odmah na prvu uočio mekoću i pitkost tonova.
Karakter zvuka me podsjetio na zvuk pojačala (inačica 47 Laboratory
Gaincarda) mojeg prijatelja u čijem ustroju je takodjer korišten čip,
iako drugog proizvodjača. No, vratimo se na našu recenziju. Violina je
bila nadasve ugodnog tona, bez imalo oštrine, u dobrom rasporedu,
smještena ispred orkestra u prostoru. Iznenadila me odlična dubinska
slika koja je, iako ne tako precizno ocrtana kao u sustavu bez
predpojačala, organski povezivala instrumente u jednu cjelinu. Zvuk
punog tona, bogatog tkanja u nižem srednjem i bas području s odličnim
dinamičkim atakom. U odnosu na zvuk bez preampa falilo mi je malo
svježine, iako je ovako zvučalo romantičnije.
S diska Paolo Conte The best of (Eastwest 0630-16861-2) sam slušao kompozicije Via con me i Sotto le stelle del jazz
te uronio u ugodnu, meku atmosferu s pomalo povučenim vokalom, bez
oštrih sibilanata. Iako ne nedostaje detalja, naviknut sam na mrvicu
više prisutnosti.
Na Opus 3 produkciji, Tomas Ornberg's BLUE FIVE (CD 8003), sviraju Ellingtonovu kompoziciju Black Beauty u New Orleans jazz maniri. Opet odlična prostorna slika, dubina i smještaj instrumenata. Na ovoj, kao i na Let's Sow Wild Oat
kompoziciji, drveni duhači instrumenti bogatog su mekanog tona, pomalo
zaobljenog, dok kod zvuka limenih puhačkih instrumenata fali malo zraka
i onog takozvanog "ugriza".
Na istoj produkciji, Johan Dielemans Trio Round' Midnight
(CD 19302) je lijepo i veliko rekreiran klavir, punog i analognog tona,
nimalo zamućenog ataka batića po žicama. Tipke klavira svirane desnom
rukom briljantnog su tona i zadržavaju prirodnu mekoću, bez staklastog
prizvuka te je izuzetno ugodno slušati opuštajuću atmosferu stvorenu
klavirom, potpomognutu punim zvukom basa i prozračnim tonom činela
zlaćanog sjaja.
Disk Cecilia Bartoli Opera Prohibita, Les Musiciens du Louvre - Grenoble
(Marc Minkovski, Decca 475 7029) je ponudio glas Cecilie Bartoli jasno
pozicioniran u prostoru, s lijepo ocrtanim orkestrom u pozadini,
balansiranog frekventnog spektra, mirno i dostojanstveno. Dinamički
kontrasti u pjevanju Cecilie Bartoli sjajno su izraženi, dok su najviši
tonovi izneseni mirno, bez ikakvih negativnih prizvuka koji bi
iritirali. Orkestar je prikazan kao povezana cjelina, organski, a ne
kao skup više različitih instrumenata.
Na disku Roby Lakatos and his ensemble Live from Budapest
(Deutsche Grammophon 459 642-2) cimbale su mekšeg, ugodnog tona,
precizno pozicionirane u zvučnoj slici. Gudalo je u dodiru sa strunama
kontrabasa stvorilo dubok, sonoran timbar, dok su violine zvučale malo
zaobljeno i nešto manje izražajne negoli sam navikao u spoju bez
preampa. Prevladava mekoća i zaobljenost tonova, iako jasnoće i
detaljnosti ne nedostaje. Uz odličnu dinamiku i ritam, sve je povezano
u organsku cjelinu, stvarajući romantičan ugodjaj.
Iz svega ovoga možemo zaključiti da je predpojačalo
Accustic Arts PREMP I Mk3 jednog finog, rafiniranog zvuka, odlične
dinamike i izuzetne rekreacije prostorne slike. Preporučio bih ga
ozbiljnim audiofilima koji žele oplemeniti zvuk sustava u kojem se
nalaze pojačalo ili zvučnici oštrijeg, svjetlijeg karaktera ili pak
onima koji žele dodati svom sustavu još malo romantičnog ozračja. Isto
tako ovo predpojačalo može biti idealno rješenje za one ljubitelje
zvuka koji bi željeli u svoj sustav dodati malo šarma lampi, ali od
istih iz tko zna kojih razloga zaziru.
Izlazno pojačalo AMP II
Dakle, ovo je zaista zadivljujuće lijepi div. Teško je iz ove
fotografije shvatiti veličinu ovog iznimnog pojačala, no dovoljno je
reći da sve ostale komponente pokraj njega izgledaju kao dječje
igračke, da nema šanse da stane na klasičnu policu namijenjenu
komponentama, osim ako ista nije radjena s predumišljajem da mora
ugostiti nešto ovako kolosalno. O težini ove beštije govore moja ledja
i ledja Damira, suvlasnika firme dB AUDIO [www.dbaudio.hr], uz čiju pomoć je ovaj behemont unesen u moju slušaonicu, na visinu drugog kata.
Tehnički opis
I ovdje ću početi opis kao i u slučaju predpojačala - s ambalažom. Još
dugo vremena ću pamtiti ambalažu ovog izlaznog pojačala! Radi se o
kartonskoj kutiji veličine malo manje od veš mašine (!) s drvenom
vanjskom podnicom unutar koje je još jedna kartonska kutija. Izvući
pojačalo od, ni više ni manje, 55 kg iz svog ležišta, vjerujte, nije
lako i ne preporučujem to raditi bez pomoći još jednog para ruku.
Nakon tog tjelesnog napora slijedi nagrada i oči vam
zasjaje kad ugledate bljesak stranica pojačala AMP II. Cijela šasija
izradjena je od debelog aluminija, s time da je po sredini prednje
stranice umetnuta pločica od kroma visokog sjaja, a na kojoj je gravura
logotipa Accustic Arts i gumb za aktivaciju pojačala iz stand-by moda.
Ispod logotipa se nalaze i tri led diode koje signaliziraju rad
pojačala. Posebno je lijep poklopac pojačala, na kojem je po čitavoj
dubini ugravirano ime modela AMP II. "Rupe" su s donje strane omedjene
zaštitnom aluminijskom mrežicom koja omogućuje da malo zavirite u
njemački red posloženih elektroničkih djelova.
Zadnja strana sadrži balansirani (XLR) i nebalansirani
(RCA) ulaz, a izmedju lijevog i desnog kanalnog ulaza se nalazi gumb za
odabir jednog od ove dvije vrste rada. Ispod ulaza se nalaze dva seta
(osam konektora) velikih WBT zvučničkih terminala, što govori da su i
ovdje konstruktori vodili računa o različitim potrebama audiofila, pa
je mogućnost spajanja u bi-wire opciju vrlo jednostavna, bez obzira na
veličinu terminacije na zvučničkim kabelima. Pri dnu je mrežna utičnica
i glavni mrežni prekidač čijim preklopom dovodite pojačalo u stand-by
rad.
AMP II je ustrojen kao potpuno dual-mono koncept s
kompletno izdvojenim napajanjem za svaki kanal. Toroidalni
transformator vrhunske kvalitete zatvoren je u svoje kučište kako bi se
izbjegao mogući elektromagnetski utjecaj na ostale komponente. Njegova
snaga je 2200 VA i zajedno s preko 160,000 uF kapaciteta premium
kondenzatora čini pouzdan izvor energije da bi se zadovoljila potrebna
snaga. Tako će ovaj monstrum moći isporučiti max. 260w/8 Ohma, 425w/4
Ohma i čak 650w/2 Ohma po kanalu, što je apsolutna garancija da ćete
teško pronaći zvučnik koji AMP II ne bi mogao kvalitetno tjerati. Ta
snaga dobija se od 24 selektirana MOS-FET tranzistora visoke kvalitete.
Pojačalo je malih izobličenja (0,0035 THD i 0,0075 intermodulacijsko
izobličenje) i velikog damping faktora, a što se čuje u čistoći i
prirodnosti tona i kontroli basa. Pojačalo je vrlo brzo (3.1 uS), vrlo
tiho (odnos signal/šum - 103 dB) i vrlo dinamično. Spomenimo još i
podatak o naponskom pojačanju koji iznosi 31 dB.
Obzirom na veliku snagu i moć ovog pojačala, u
konstrukciju su ugradjeni i zaštitni mehanizmi, kako protiv klipinga i
visoko frekventnih oscilacija, tako i od prevelikog DC offseta.
Ugradjena je i strujna zaštita koja se automatski uključuje u slučaju
prekomjernog traženja isporuke iste, kao primjerice u kratkom spoju.
Aluminijski hladnjaci velike površine, smješteni na bočnim stranicama,
osiguravaju konstantnu temperaturu koja je dovoljno niska da možete
držati ruku na poklopcu pojačala bez opasnosti od mogućih opekotina.
Zvuk ili, bolje rečeno, sazvučje kombinacije AMP II i PREAMP I Mk 3
Medjusobno spajanje, s tehničke strane gledano, bilo je izuzetno
jednostavno, zahvaljujući dovoljnom prostoru oko svih konektora. Prvi
test, osluškivanje šuma iz zvučnika, dao je apsolutnu tišinu. Odlično!
Prvi disk, Henri Vieuxtemps i njegov Violinski koncert,
je od prvog takta pokazao razliku u zvuku u odnosu na prijašnju
kombinaciju sa SET pojačalom. Atmosfera u zvučnoj slici je postala
svježija, s više zraka oko instrumenata i nekako veća. Limeni puhači
zvučali su prirodno "oštro", bez neugodnog prizvuka. U zvuku kontrabasa
zamjetna je veća čistoća i definicija tona, te dublji fundament. Sama
pak violina, iako malo tanjeg zvuka nego u predhodnoj kombinaciji, nije
više bila tako zaobljenog tona, već je bila iznesena s više detalja i
rezolucije, ne tako romantično, već prisutnije, životnije, držeći i
dalje dobar raspored u prostoru.
Jednostavno je zaključiti da ova kombinacija čini
odličnu sinergiju, u kojoj se na pravi način miješa mekoća i
rafiniranost PREAMP-a I Mk 3 i snaga, moć i rezolucija AMP-a II. Ova
kombinacija odlikuje se izuzetnom brzinom i dinamikom, neutralnim
tonovima, odličnim balansom u cijelom frekventnom opsegu, prozračnim
ali istovremeno moćnim, velikim i otvorenim zvukom.
Slušajući disk Paola Contea, doživio sam izuzetan atak
klavira koji te zapljusne svojim bogatim timbrom. Vokal je apsolutno
stvaran, hrapav i pun minucioznih detalja. Treba istaknuti i prirodni
"sssshhhhh" metlica u dodiru s činelama, gust ali i zračan saksofon, te
odličnu kontrolu basa. Prostorna slika je velika, duboka, odličnog
fokusa. Ritam i dinamika upotpunjuje briljantni glazbeni doživljaj.
Na snimkama grupe Tomasa Ornberg'sa, Blue Five, u sobi
mi je oživio New Orleans i zatvorivši oči, ugodjajem sam se mogao
prebaciti na pločnik Burbon streeta, uživajući u opipljivim tonovima
klarineta, saxa, trombona, tube, banja, ritmički potpomognutim čvrstim
fokusiranim basom, sviranim tehnikom "šamaranja". Jasno se uočava svaka
faza u tonu basa, udarac dlanom o žice, povlačenje iste, puštanje i
udar o tijelo i vrat basa, te rezoniranje tijela i trajanje tona. Zvuk
akustične gitare vrlo je precizno zauzimao svoj dio prostora okružen
zrakom, palpabilno i ritmično.
Kompozicija I married An Angel, u izvodjenju
Johan Dielemans tria, započinje udarcem palice po dobošu bubnja. U ovoj
kombinaciji preampa i ampa taj čin bljesnuo je brzinom, bojom kože koja
rezonira i volumenom pokrenutog zraka, te fantastičnom kontrolom
istitravanja. Par taktova dalje činele su zastrašujući stvarno titrale
u pozadini zvučne slike, dok se klavir pružio u svoj svojoj veličini
kroz sobu. Odličan timbar, detaljan i prirodan, slojevit i naprosto
briljantan. Pravi hi-end zvuk koji plijeni fokusom, rasporedom,
kontrolom, ogromnim prostorom i osjećajem zraka, izvanrednom
rezolucijom signala malog nivoa, detaljnošću i onim što je najvažnije -
muzikalnošću.
Sve ovo pokazalo se i kroz slušanje Cecilie Bartoli i
orkestra Roby Lakatosa, tu je vokal bio pun minucioznih detalja i
izvrsne mikrodinamike, popraćen disanjem velikog prikazanog orkestra.
Violina Roby Lakatosa zvučala je uvjerljivo, precizno i čisto, bas je
brundao zrakom kontrolirano i ispravnog timbra.
Za kraj sam uzeo disk Saint-Saens: Symphony No.3 in C minor
(Op.78 "Organ"), u izvedbi Boston Symphony Orchestra i pod ravnanjem
Charlesa Muncha (JVC, JMCXR 002). I ovdje se pokazalo kako kombinacija
PREAMP I Mk3 i AMP II suvereno vlada svim dinamičkim zahtjevima velikih
djela, poštujući pritom i visoku rezoluciju tonova, iznoseći ih u
neutralnoj boji ali pri tom ne zanemarujući muzički doživljaj.
AMP II solo
Na kraju recenzije sam probao i AMP II bez predpojačala,
priključivši mu direktno moj CD player. Pokazalo se da to nije bio baš
najpametniji slijed, jer poslije onakve besprijekorne glazbene
prezentacije koju je pružila kombinacija PREAMP I Mk3 i pojačalo AMP
II, sve drugo ne uzbudjuje na isti način.
Daleko od toga da zvuk koji je dala kombinacija CD
player spojen direktno u izlazno pojačalo nije dobar, ali potvrdila se,
kao i uvijek, ona već izlizana, ali nikad dovoljno ne izrečena
zakonitost - sinergija, sinergija, SINERGIJA.
Dakle, iznenadio me je nešto tamniji zvuk nego s
preampom, a očekivao sam obratno. Zvuk je bio malo zatvoreniji, s manje
osjećaja zraka oko instrumenata i malo zamućeniji. Sami instrumenti su
bili manji i zauzimali su manji prostor. Dinamički je bilo tu negdje,
podjednako. Bas je bio puniji, možda čak ide i dublje, ali nije tako
definiran. Violina je tamnijeg karaktera, ali na trenutke štipne, neki
tonovi malo neugodno zapile. U gornjim srednjim tonovima je malo
preprominentno. To se pokazalo sada i u vokalu Cecilie Bartoli koji
nije više bio onako lijep, već oštriji i ponekad malo naporan, dok je
prateći orkestar bio i ovdje po volumenu manji, što je sve rezultiralo
nešto manje muzikalnoj prezentaciji.
Pojačalo je i u ovoj kombinaciji, iako ne najsretnijoj
za njega, zadržalo svoju moć i djelomično dinamiku, ali za ulazak u
audio nebo ono vapi za profinjenim preampom poput PREAMP I Mk3 ili za
nekim lampaškim predpojačalom koje će ga oplemeniti.
Rezime
Predmet ovog testa bila je kombinacija Accustic Arts predpojačala
PREAMP I Mk3 i pojačala snage AMP II, iako sam pokušao dati i osvrt na
karakter pojedinih komponenti. Nadam se da sam uspio u tome, iako im
nisam združio ostale komponente koje bi im najbolje odgovarale, tako da
to treba imati na umu kad čitate zasebne recenzije.
Kombinacija Accustic Arts PREAMP I Mk3 i AMP II me
istinski oduševila. Počevši od izgleda, kakvoće izrade i naposljetku
pravog hi-end zvuka. Željeći podjeliti impresiju koju su na mene
ostavili Accustic Arts predpojačalo i pojačalo, pozvao sam na slušanje
dva dobra prijatelja koji doma imaju vrhunske tranzistorski ustrojene
sustave i audiofili su od formata. Simpatično i sa smješkom sam doživio
njihovu reakciju i entuzijazam spram ovih komponenti i besprijekornog
zvuka koji pružaju. Stoga, svrbi li Vas novčanik, kupnjom Accustic Arts
PREAMPa I Mk3 i AMPa II nećete pogriješiti i ući ćete na hi-end scenu
na velika vrata.
Sistem
- CD player: Wadia 302
- pojačalo: Wavac MD 300B modificiran (cijevi: Telefunken ECC 801S, Sylvania 6Y6, WE 300B)
- zvučnici: Zu audio Druid mk IV, subwoofer Method
- interkonekcijski kabeli: Zu audio Varial mk II i mk III, Zu audio Gede, filtracija BYBEE Quantum
- zvučnički kabeli: Zu audio Ibis
- napajački kabeli: Shunyata King Kobra, Pyton, Taipan, Zu audio Birth, Accustic Arts Silver na posudbi
- strujni filter: Shunyata research Hydra original
- antirezonatorske podloške i utezi: Finite elemente Ceraballs i Cerapucks, Andy Bartha
"Whatachakamakhalith" mali i srednji
- polica: RONDO (napravljena po narudžbi)
